Društvo

Autorka teksta: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor / S. Č.

Za više od tri decenije rada u dječjem dispanzeru Doma zdravlja Kotor, a potom i dvanaest godina provedenih u patronažnoj službi, Olga Krivokapić obišla je gotovo tri hiljade beba na području kotorske opštine.

Svaki dolazak u porodicu za nju znači susret sa roditeljima koji tek upoznaju svoju bebu, uče da prepoznaju njene potrebe i traže odgovore na pitanja koja donose prvi dani roditeljstva.

„Radim jedan od najljepših i najplemenitijih poslova, a  pored stručnog znanja, potrebno je mnogo strpljenja, smirenosti i razumijevanja za roditelje. Imam običaj da kažem, da smo čovjek uz čovjeka“, kaže Krivokapić za Radio Kotor i emisiju “Nedjeljni razgovor”.

Priznanje „Žena heroina“, koje joj je sredinom avgusta uručeno na modnom događaju „Fashion Bang“, otvorilo je prostor za razgovor o poslu koji se odvija u domovima porodica upravo onda kada su znanje i podrška prijeko potrebni.

Radost zbog dolaska bebe, napominje, prati čitav niz pitanja: da li beba dovoljno jede, zašto plače, kako je pravilno držati, kupati i presvlačiti, ali i da li majka sve radi kako treba.

Upravo je povjerenje, smatra naša sagovornica, osnova kvalitetnog odnosa između patronažne sestre i porodice.

Svoje početke u patronaži pamti i danas. Bio je, prisjeća se, hladan decembar 2015. godine, a porodica iz Škaljara prva koju je posjetila na terenu.

„Tada sam imala tremu, možda čak i veću nego roditelji. Prvi put ste u toj važnoj ulozi i svjesni izuzetne odgovornosti koju imate“, objašnjava Krivokapić.

Kako ističe, prvi pogled nakon rođenja bebe uvijek usmjeri prema majci.

„Novorođenče je, naravno, u središtu pažnje, ali stanje majke određuje i koliko će ona biti spremna da se posveti djetetu. Želim da vidim kako se osjeća i da li je nešto naročito brine. Dobro zbrinuta majka je najvažnija za zdravu bebu“, podvlači ona.

Dojenje je, gotovo po pravilu, tema broj jedan.

„Važno je da kažem majkama da se ne mora sve odmah znati i umjeti. Logično je da postoje sumnje i pogrešni koraci. Sve se uči, a mi smo tu da pružimo podršku i sigurnost, dok zajedno sa bebom majka ne pronađe svoj ritam i mir. Majka mora da zna da nije podbacila ako nešto ne uspije iz prve i da ne smije da krivi sebe “, dodaje naša gošća.

Roditelji danas imaju gotovo neograničen pristup informacijama. Međutim, količina dostupnog sadržaja, ukazuje Krivokapić, ne znači uvijek i veću sigurnost.

“Internet može biti izvor informacija, ali ne može zamijeniti razgovor sa stručnom osobom koja poznaje konkretnu situaciju i potrebe djeteta. Čitajte, ali kada vas nešto zabrine ili zbuni, najbolje je da pitate nas. Živa riječ i praktični savjet osobe od znanja i povjerenja vrijede mnogo više od pročitanih tekstova i videa na društvenim mrežama“, ističe ona.

Jedan od izazova u prvim danima sa bebom je i njen plač. To je prvi oblik komunikacije novorođenčeta sa svijetom i potrebno ga je razumjeti.

„Ne podržavam da se beba ostavlja da plače. Ona ne zna da govori i upravo je to način na koji nam šalje poruku, neki signal da joj nešto treba. Možda je gladna, mokra, umorna, nešto je boli, a možda joj jednostavno treba blizina i sigurnost majke. To je njen način da kaže Trebaš mi”, objašnjava Krivokapić i konstatuje da se u Kotoru posljednjih godina rađa sve manje djece. Na mjesečnom nivou obiđu oko dvadesetak novorođenčadi, a iza svakog od njih stoji jedna nova porodica, novi početak i potreba za podrškom u prvim danima roditeljstva.

Bebe koje je nekada obilazila danas su odrasli ljudi. Prepoznaju je, a Olga u njima djecu čije je prve dane nekada pratila izbliza.

Najviše je obraduje kada joj neka od tih majki, godinama kasnije, kaže da pamti njenu riječ ili savjet iz prvih dana, kada je sve bilo novo, a podrška i razumijevanje značili više nego što se tada moglo izgovoriti.